Najbolji hrvatski tamburaši
Navigacija
POČETNA STRANICA
BIOGRAFIJA
DISKOGRAFIJA
ČLANOVI SASTAVA
FESTIVALI
FOTO GALERIJA
TEKSTOVI PJESAMA
AUDIO/VIDEO
KONTAKT
LINKOVI
ARHIVA VIJESTI
NHTV
FACEBOOK
Nastupi, koncerti...

Trenutno nema najavljenih nastupa...
 
 
Danas je
Biografija

“Zlatni dukati”, danas “Najbolji hrvatski tamburaši” tamburaški su sastav koji djeluje od sada već davne, 1983. godine kada su se na tadašnjoj glazbenoj sceni pojavili s albumom “Ni sokaci nisu što su nekad bili” (danas se taj album smatra tzv. “nultim albumom”) u izdanju “Jugotona” a u sastavu:

Zoran Bucković - prim
Stanko Šarić - basprim
Zdravko Šljivac - basprim
Željko Miloš (Jinx) - čelo
Mario Pleše - kontra
Mato Lukačević - bas
Marijan Majdak - vokalni solist

U ovom sastavu grupa djeluje kratko vrijeme, tek jednu sezonu, da bi dvojica članova, Mato Lukačević i Stanko Šarić, nastavili nastupati pod imenom “Zlatni dukati” udruživši se sa skupinom tamburaša iz svog rodnog mjesta Štitar. Predvođeni Šimom Dominkovićem, ekipa u sastavu: Andrija Miličić, Mato Miličić, Mirko Gašparović, Josip Dominković, Mato Lukačević i Stanko Šarić, a nešto kasnije im se pridružuje i Hrvoje Majić, do 1985. godine nastupa u okolici Županje , kada se zbog nesuglasica razilaze. Godinu dana kasnije Mato Lukačević u suradnji sa Stjepanom Bogutovcem - Stipom ponovno okuplja ekipu u sastavu:

Petar Nikolić - violina
Hrvoje Majić - prim
Mirko Gašparović - basprim
Stjepan Bogutovac - basprim
Mato Miličić (Pišta) - kontra
Mato Lukačević - bas

Ovaj sastav također nastupa u županjskom kraju, a posebno je bio značajan stalni angažman u taverni restorana “Kristal” gdje sastav nastupa 1986. i 1987. godine. Krajem 1986. godine u sastav ponovno ulazi Stanko Šarić, a iz sastava izlazi Petar Nikolić, te je u ljeto 1987. godine sastav krenio u nastupe diljem cijele Hrvatske, uz pomoć tadašnje glazbene agencije “Lira” iz Čakovca. Iste godine je dogovorena suradnja s kompozitorom Josipom Ivankovićem, a rezultat je bio album “Nek zvone tambure” koji je objavljen 1988. godine. Nakon neslaganja s načinom suradnje s Josipom Ivankovićem, sredinom 1988. godine iz grupe odlazi Stjepan Bogutovac, a preostala petorka nastavlja, uglavnom plodnu, suradnju s Josipom Ivankovićem iz koje je proizašao niz albuma.

Na turneji u organizaciji Hrvatske bratske zajednice iz Amerike rodila se ideja za snimanje albuma domoljubnih pjesama “Hrvatska pjesmarica”, koji značajno doprinosi popularizaciji sastava i tamburaške glazbe općenito, što je ujedno bio i velik doprinos grupe u oslobađanju nacionalnog duha te razvoju i uspostavljanju demokratskih odnosa u tadašnjoj socijalističkoj Republici Hrvatskoj. Nakon velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku, 1991. godine sastav i dalje djeluje na nacionalnoj liniji te snima tzv. ratne pjesme, tj. album “U meni Hrvatska”, koji je po mišljenju vojnih stručnjaka u to vrijeme djelovao poput “topovskih bitnica” i hrabrio nenaoružane hrvatske ljude.

Suradnja s Josipom Ivankovićem okončana je 1996. godine nakon sve učestalijih razmirica i sukobljavanja, koje još uvijek čekaju na sudski epilog uslijed brojnih, a po mišljenju članova sastava, nerealnih tužbi i zahtjeva od strane Josipa Ivankovića. Zbog navedenog sastav 1997. godine na prijedlog predstavnika izdavačke kuće Croatia Records mijenja ime u “Najbolji hrvatski tamburaši”. Unatoč promjeni imena, sastav i dalje nastavlja s radom i to uspješno, rezultat čega su i albumi “Vranac” (zadnji objavljen pod imenom “Zlatni dukati”), “Nek me pamte gradovi”, “Hrvatske pjesme iz Bosne i Hercegovine”, “Sedam dana”, “Divne godine”, “Tamburica od javora suva”, “Sretan Božić” i “Nostalgija”.

Godine 1999. Najbolje hrvatske tamburaše pogađa tragičan događaj - smrt dugogodišnjeg primaša Hrvoja Majića, koji je iz nepoznatih razloga i potpuno nenadano, život okončao suicidom, što je bilo tragično i šokantno saznanje ne samo za članove sastava i obitelj, već i za svekoliku hrvatsku javnost. Nakon ovog nemilog događaja preostali članovi sastava, svjesni nepovratnog gubitka, ipak nalaze snagu i nastavljaju s radom. Na mjesto pokojnog Hrvoja Majića u grupu dolazi talentirani glazbenik Denis Špegelj iz Virovitice, koji svojim predanim radom i mladošću unosi svježinu u ovaj legendarni sastav. On zamjenjuje pokojnog Hrvoja Majića od albuma “Sedam dana”.

U lipnju 2006.g. u sastav ulazi novi član Krunoslav Golubičić, izvrstan instrumentalist koji svira čelo te od njegovog dolaska “Najbolji hrvatski tamburaši” djeluju u sastavu:

Stanko Šarić - basprim
Denis Špegelj - prim
Mirko Gašparović - basprim
Krunoslav Golubičić - čelo
Mato Miličić (Pišta) - kontra
Mato Lukačević - bas

Dolaskom Krunoslava Golubičića sastav dobiva sjajnog vokalistu, a zvuk postaje čvršći. Kruno donosi i dobar dio novog vokalnog repertoara, među publikom je sve više poklonika njegovog načina pjevanja i sviranja, a on uživa ugled kod velikog broja mladih tamburaša, koji u njemu vide svoj uzor.

U srpnju 2007.g. sastav je proslavio 20 godina uspješnog rada i karijere obogaćene brojnim hitovima. S tom velikom obljetnicom poklopio se i izlazak dvije zlatne kolekcije u izdanju Croatie Records, koje sadrže presjek dosadašnjeg djelovanja sastava.

Zadnjih godina na diskografskom planu dolazi do ubrzanih promjena, tehnologija čini svoje i sama prodaja mehaničkih nosača zvuka rapidno opada. To se direktno odražava i na ritam objave albuma sastava - od nekadašnjih dva albuma godišnje, sada i jedan album u dvije godine izgleda previše. Tako je idući album “Slavonijo, biseru Hrvatske” objavljen tek 2010. godine. Riječ je o prvom albumu sastava koje je nagrađen diskografskom nagradom “Porin” u kategoriji “Najbolji album tamburaške glazbe”, dok je pjesma “Što te Sokol nije volio” osvojila nagradu u kategoriji “Najbolja folklorna pjesma”.

2012. godina bila je u znaku proslave 25 godina profesionalnog djelovanja sastava. Tim je povodom 14. studenog održan veliki slavljenički koncert u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu. Koncert je ciljano održan samo dva dana uoči konačne presude Haaškog suda našim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču te četiri dana uoči obilježavanja godišnjice okupacije Vukovara. Koncert je sadržajno bio posvećen tom trenutku pa se veliki dio repertoara odnosio na pjesme koje su oslikavale raspoloženje publike prema navedenim događajima. Koncert je audio-video snimljen te je iduće godine objavljen album “Najbolji hrvatski tamburaši - 25 godina”, kao audio-zapis ove slavljeničke večeri. Isti album osvojio je 2014. godine nagradu "Porin" u kategoriji br. 20 - najbolji album tamburaške glazbe.

Trenutne okolnosti na području diskografije najavljuju neke nove pristupe u nakladničkom smislu. Vođen tim smjernicama sastav se okreće objavi singlova praćenih video spotovima. Riječ je o pjesmama: “Zaboravio bih”, “Bez tebe mi ne miriše cvijeće”, “Sve ću prodat sutra” i “Teško mi je bez Klobuka”, koje čine okosnicu idućeg albuma.

 
 
Izdanja

Designed by Go-Go Admin Dino Koić 2017. © Najbolji hrvatski tamburaši
Stranice su prilagođene za ekransku razlučivost 1024x768 i Internet Explorer 5 ili noviji.