Ima tamo, pokraj rijeke,
srcu mome drago mjesto,
gdje smo sretni rasli ja i ona,
gdje mi misli bježe često.

Opiju me dva, tri stiha,
pa mi želje samo krenu.
Na tren mi se učini od pjesme,
da milujem kosu njenu.

Godine su prošle i uzele svoje,
odnesoše mladost i sve snove moje,
ostale su duši samo uspomene,
na prašnjavi sokak i poljupce njene.

Dan za danom nekad prođe,
ne sjetim se, pa ne boli,
juri život valjda srcu dođe,
zaboravi i ono što voli.

A onda me neki miris,
u djetinjstvo opet vrati.
K'o da na tren vrijeme nazad krene,
pa povede za sobom i mene.

Najbolji hrvatski tamburaši (ex Zlatni dukati)