Jedan stari kontrabas,
izgubio dobar glas,
obiš'o je sve kavane,
sve bircuze i mejane.

Lutao je svud' po svijetu,
i po kiši i po snijegu,
veselio mnoge snaše,
kartaroše i birtaše.

Svirali ga begešari,
nekad mladi, nekad stari,
sipali su u njeg' vina,
špricer piva i rakije,
a begeš k'o svaki begeš,
samo svira i tuguje.

Ali jedan lipi Šokac,
crni Mata iz Štitara,
uz'o begeš pod svoj ajer,
naglanc'o ga k'o fijaker.

Skinuo mu staru žicu,
promijenio kobilicu,
naglanc'o mu sve čivije,
pa se begeš samo smije.

I sad Mata čuva begeš,
miluje ga k'o djevojku,
još kad netko šale radi,
mlatne banku ili stotku,
pa da vidiš moj đerdane,
svira begeš, dok ne svane.

Najbolji hrvatski tamburaši (ex Zlatni dukati)