Lipe snaše bunjevačke, pozdravljam vas sve,
i salaše gdje sam mladost provodio ja.
I sokake gdje me draga tajno ljubila,
da bi se za drugog udala.

Kad svatovi šorom krenu, poći ću i ja,
priko bašće na kraj sela gdje je stanica.
Tu ću popit' jednu s nogu, ja u zdravlje svoje drage,
koja mi je srce slomila.

I u zvono sa zvonika, stigao je vlak,
da odnese snove moje zauvijek.
Ali srce ostalo je na svom mjestu u sokaku,
gdje je ona mene ljubila.

Najbolji hrvatski tamburaši (ex Zlatni dukati)