Sve u zaborav vrijeme tiho nosi,
uspomene mislima mi plove,
kao onaj blagi miomiris cvijeta,
s raspletene duge kose tvoje.

Rastanak je bol, nemir mila moja,
kako teške postanu daljine,
lomi mi dušu zvukom violina,
kad u pjesmi čujem tvoje ime.

Lutanjima došao je kraj,
zalud krijem prohujale dane,
tebe ne mogu skrivati,
moja ljubavi.

Nosili me široki drumovi,
umorna koraka bez cilja,
tvoja me ljubav pratila,
moja jedina.

Zaspala si ti, na krilima snova,
ukrast' ću ih prije nego svane,
toliko boli, u očima tvojim,
na povratku ugledati plamen.

Noćas suza sjaj, u osmijeh pretvori,
i toplinom ispuni mi zore,
divno je znati, da te netko čeka,
u zagrljaj pruža ruke svoje.

Najbolji hrvatski tamburaši (ex Zlatni dukati)