Pjesmom bi priznati mogao,
mojih je godina dovoljno,
od lutanja sam se umorio,
i sreću za se nisam našao.

Napamet znam sve vozne redove,
što me vode do moje istine.
Što negdje je u mojim grudima,
i u sokaku mojeg djetinjstva.

Nek me pamte gradovi,
kojima sam prošao,
pjesmom vas pozdravljao,
i možda nekom dušu dirnuo.

Na kraju svijeta sam vidio,
tužnih je pjesama premalo.
Kojima dušu bi ubio,
jer sreću za se nisam našao.

Najbolji hrvatski tamburaši (ex Zlatni dukati)