Sjećam se dide, malene sobe,
kako prim svira sam,
osmijeh mu obasja lice,
kad me s tamburom ugleda.

Uz njega baka krunicu drži,
na usnama molitva,
blagim me pogledom prati,
uvijek mirna, spokojna.

Neke slike nikada ne umiru,
iz njih žive boje života moga izviru,
kad zima stisne, kad srce stane,
opet će doći proljeće,
sa djecom mojom te iste slike živjet će.

Sjećam se oca, kući se vraća,
prvi bicikl donosi,
padat ćeš kao i mnogi,
al' uvijek sine ustani.

Prvi dan škole moja mi mati,
novi džemper isplela,
da me grije k'o ljubav njena,
u mom srcu utkana.

Najbolji hrvatski tamburaši (ex Zlatni dukati)