Oj, Ivane, Ivane, jedan u mame,
'zmoriše me, sine Ivo, brige goleme.
Ej, teško meni, ajd' se sine ženi,
sine jedini.
Kud' odlaziš Kato, materina nado,
kud' se zorom još zabavljaš,
pa te nema do svitanja.

Stavila mi, majčice, oko u srce,
prva ljubav izdaleka, sela Bistrice.
Ej, teže meni, udaju je njeni,
majko za drugog.
A ti svu noć bdiješ i u strahu mriješ,
da li zorom snijezi viju,
il' studene kiše liju.

Umirem za oka dva, bistra izvora,
i za usta nasmijana, puna bisera.
Ej, srce pati, mira će ti dati,
samo hladan grob.
Ne čudi se majko, kad bi gorko plak'o,
jer je ljubav gnijezdo zmije,
tu se plače, tu se mrije.

Najbolji hrvatski tamburaši (ex Zlatni dukati)