Ostala je u Otoku,
samo jedna stara suvara,
ostala k'o uspomena,
na vrimena naših didova.

Tu se nekad mlilo žito,
zob, kukuruz ili ječam.
Rađalo se, umiralo,
djedove se priče sjećam.

Nema više suvadžija,
ketuša ni pomeljara,
ostala je samo jedna,
u Otoku stara suvara.

Ostala je da nam čuva,
priču koja u njoj spava,
ostala da jedno vrime,
otrgne od zaborava.

Do četiri konja pregli,
na koleso pomeljari,
djeca k'o na ringišpilu,
motoruge zajahali.

U tabarak curi brašno,
zlatno kao kakvo platno.
Suvadžija vreće broji,
mjeri ušur pa mu drago.

Najbolji hrvatski tamburaši (ex Zlatni dukati)