Dođe to prije il' kasnije,
čovjek se nazad okrene,
u čašu vina ponekad,
stanu tolike godine.

Ne pamtim više sve fajronte,
pijane zore uz tambure,
al' pamtim neke osmijehe,
i one suze iskrene.

Pjesmo moja, moja sudbino,
bio sam na vrhu i na dnu,
kad sam plak'o, kad sam ljubio,
ti si uvijek bila tu.

Pjesmo moja, moja sudbino,
što bi život bio bez tebe,
osim ove moje tambure,
nemam ništa, ali imam sve.

Baš svaka priča ima kraj,
a ljubav zadnji zagrljaj,
kao što stane stari sat,
tako ću pjesmo i ja stat'.

A ti ćeš pjesmo živjeti,
tebe će drugi pjevati,
novi sanjari sanjat će,
uz tvoje note i stihove.

Najbolji hrvatski tamburaši (ex Zlatni dukati)