Ej, što mi je lijepa pjesma slavonska,
sva u boji zlata poput dukata,
i još kad šorom krene tambura,
kad se ranom zorom zapjeva,
ej, što mi je lijepa pjesma slavonska.

Dravom plovi naša pjesma podravska,
z međimurskom sve do plavog Dunava,
nek ih prate zvuci starog cimbala,
gdje god živi naša duša hrvatska.

Pjesmo naša poleti ravnicom,
Dalmaciju i Istru pozlati,
preko Like od Baranje do mora,
prođi Bosnom našem rodu svrati.

Pjevat ćemo dok nas bude bilo,
lijepa naša, velebita vilo.

Neka pjesma teče k moru Cetinom,
kroz taj kamen sivi mojom Zagorom.

A kad ispod volta kamena,
šoto voće klapa zapiva,
našu dušu grije, pisma s Jadrana.

Kak je lepa ta popevka zagorska,
diši kak proščenje, kak fiolica,
ž njom se saku klet navrne mužika,
kak je lepa ta popevka zagorska.

Pjesmo naša, pjesmo draga,
nosimo te u srcu,
jer ti nam čuvaš dušu hrvatsku.

Stanko Šarić, Đuka Čaić, Mate Mišo Kovač, Đani Stipaničev,
Dražen Žanko, Mladen Grdović, Adam Končić i Vinko Coce