Evo prođe duga godina,
da tambura tvoja ne svira,
ne čuju se zvonki zvuci kao praporci,
kada selom prođu svatovi.

Ja na berdi a ti na basprimu,
zore smo dočekali mnoge,
grlili smo cijele noći naše tambure,
kao da su lipe divojke.

Dani prolaze, ja tebe često sjetim se, prijatelju moj,
znam da nose te nebom bijeli anđeli, prijatelju moj,
i ako postoje oni drugi svjetovi,
opet ćemo skupa ja i ti, tambure zasvirati.

Kad si oš'o nisam svir'o dugo,
prsti me nisu slušali,
i tambure naše stare dušu imaju,
kad je žalost, ne sviraju.

Svi su htjeli, učinismo tako,
nek i ona legne pokraj tebe,
umjesto zlatne harfe malih anđela,
nek ti svira tvoja tambura.

Najbolji hrvatski tamburaši (ex Zlatni dukati)