Tužne su moje noći i zore,
danima vrelim sjeta se vuče,
nedilja prođe koraka nema,
na pragu drage rodne mi kuće.

Otac je umro već ljeta ima,
proljetos mati ode bez riječi,
nekoć nas bilo stari i mladi,
sjedismo brojni kraj stare peći.

Preko šljivika čežnja se spušta,
blistaju zvijezde sjajem davnina.
Vrime je stalo u mojoj duši,
u crnoj brazdi i kaplji vina.

Dida odavno ne đela kolce,
za vinograde plotove sive,
baka već dugo ne sprema ručak,
za kosce što se vraćaju s njive.

Mati sad više ne kopa bašću,
odavno otac ne preže vrance,
sestre u život otišle same,
a ja još vežem te stare lance.

Najbolji hrvatski tamburaši (ex Zlatni dukati)