Jednog jutra listao sam strane,
u albumu gdje se ljubav skrila,
a na svakoj okrenutoj strani,
moja Ana nasmijana bila.

Svaka slika mladenački snovi,
ljubav iskrica njezina lica,
ostao mi samo dragi osmijeh,
širok osmijeh k'o njena ravnica.

Srce moje kucaj malo tiše,
uzalud je, Ane nema više,
kockali smo kad je naša bila,
drugome se u zagrljaj skrila.

U albumu samo uspomene,
vrijeme čini već pomalo svoje,
zato pjesma nek ostane vječna,
ispjevana samo za nas dvoje.

Najbolji hrvatski tamburaši (ex Zlatni dukati)