Ni sve isto otkako te nema,
tužnija je ravan slavonska,
tiša je i škripa starog đerma,
kraj kojeg si ganjo sokola.

Mi bi i sad s tobom k'o i prije,
šaptom tkali našu molitvu,
i dok u njoj Bog nam prašta grije,
znam da i ti praštaš Sokolu.

Viruj prika još plače ravnica,
što se zadnji čokanj razbio,
Slavonija još se pita cila,
što te Sokol nije volio.

Viruj prika plakalo se tada,
Đukinih se suza prolilo,
pitalo se, pita se i sada,
što te Sokol nije volio.

Rek'o si da ne taknu ravnicu,
koju si k'o i nas volio,
Bog je htio, uzeli je nisu,
eh što bi te zore Sokolu.

Znaš da tvrd sam, tvrđi nego stijena,
al' sam i ja suzu pustio,
ni sve isto otkako te nema,
što te Sokol nije volio.

Najbolji hrvatski tamburaši (ex Zlatni dukati)