Mjesečina kad obasja noć,
i kad s tornja ponoć otkuca,
za tobom se čežnja probudi,
ko i svake kasne jeseni.

Ja još uvijek draga čekam te,
pokraj ovih naših hrastova,
noćas se Krnjašem prosula,
mjesečeva fina prašina.

Na granama inje sjaji se,
pa me noćas pjesme odnose,
gdje smo davno mi se voljeli,
s tamburama zore čekali.

Mjesečina rijekom rasuta,
pa mi za njom srce odluta,
kada zima vjetrom odnosi,
žuto lišće pokraj Bosuta.

Mjesečina kao da je dan,
sve u zraku na snijeg miriše,
samo tebe nema kraj mene,
da ugriješ ruke ledene.

Ja još uvijek draga čekam te,
pokraj ovih naših hrastova,
noćas se Krnjašem prosula,
mjesečeva fina prašina.

Najbolji hrvatski tamburaši (ex Zlatni dukati)